Sveti Ignacije Lojolski

Sveti Ignacije Lojolski, osnivač isusovaca, rodio se 1491. u dvorcu Loyola u baskijskoj Španjolskoj, kao najmlađe od dvanaestero djece. Odgojen na dvoru, postao je vojnik. Sve se promijenilo 1521., kad je u obrani tvrđave Pamplone topovsko tane teško ranilo obje njegove noge. Tijekom duga i bolna oporavka, u nedostatku viteških romana, čitao je živote Krista i svetaca — i to ga je dovelo do dubokoga obraćenja. Odrekao se vojničke časti, povukao se u molitvu i pokoru u špilji kod Manrese, gdje je počeo pisati „Duhovne vježbe“, glasovit priručnik za susret s Bogom. Premda već zreo čovjek, vratio se u školske klupe i studirao u Španjolskoj i Parizu, gdje je oko sebe okupio skupinu istomišljenika. Oni su se zavjetovali na siromaštvo, čistoću i službu Bogu te su 1540. od pape dobili potvrdu Družbe Isusove — isusovaca. Pod geslom „Na veću slavu Božju“ red je postao snažna sila obrazovanja, misija i obnove Crkve diljem svijeta. Ignacije je do smrti 1556. vodio red iz Rima. Zaštitnik je vojnika, duhovnih vježbi i isusovačkih škola. Blagdan mu je 31. srpnja.