Sveta Barbara

Sveta Barbara, djevica i mučenica, jedna je od najomiljenijih svetica, premda se o njezinu životu pouzdano zna malo. Prema predaji rođena je u 3. stoljeću u Nikomediji ili u Heliopolisu. Legenda pripovijeda da je bila lijepa i bistra kći bogatoga poganina Dioskura, koji ju je, ljubomorno je čuvajući, dao zatvoriti u kulu s dva prozora. Potajno se zainteresirala za kršćanstvo, primila vjeru i krstila se. U znak vjere u Presveto Trojstvo dala je u kuli probiti i treći prozor, a na vrata urezati znak križa. Kad je otac otkrio da je postala kršćanka, izručio ju je vlastima koje su je podvrgle teškim mukama, a naposljetku joj je, prema predaji, sam otac odrubio glavu — i istoga je trena, kaže legenda, njega usmrtila munja. Zato se Barbara zaziva protiv iznenadne smrti i nevremena. Ubraja se među četrnaest svetih pomoćnika, a štuje se kao zaštitnica rudara, topnika, vatrogasaca i zidara. Na njezin se blagdan reže „barbarica“ — grančica koja do Božića procvjeta. Blagdan slavi 4. prosinca.