Blaženi Alojzije Stepinac

Blaženi Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i kardinal, rodio se 8. svibnja 1898. u Brezariću kraj Krašića, kao seljački sin, peto od osmero djece. Pučku školu završio je u Krašiću, gimnaziju u Zagrebu, a u Prvom svjetskom ratu bio je vojnik. Bogosloviju je studirao u Zagrebu i Rimu, gdje je i doktorirao, a za svećenika je zaređen 1930. Već 1934. postao je zagrebački nadbiskup koadjutor, a 1937. nadbiskup metropolit — jedan od najmlađih u svijetu. U Zagrebu je osnivao nove župe, gradio crkve i poticao karitativni rad. U burnim godinama Drugoga svjetskog rata i poraća javno se zauzimao za progonjene — Židove, Srbe, Rome i sve nevine — osuđujući nasilje s koje god strane dolazilo. Nakon rata komunistička ga je vlast u montiranom procesu 1946. osudila na zatvor i prisilni rad, a potom mu odredila kućni pritvor u rodnom Krašiću. Papa ga je 1953. imenovao kardinalom. Umro je 1960. u Krašiću, narušena zdravlja. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1998. u Mariji Bistrici. Štuje se kao svjedok vjere i ljudskoga dostojanstva. Spomendan mu je 10. veljače.